Dijaspora strateški potencijal i generator ekonomskog razvoja jugoistočne Europe!

Svi dobro znamo kako je jugoistočna Europa izrazito iseljenička regija. Diljem svijeta živi oko 11 milijuna iseljenika i njihovih potomaka i to samo iz regije 7 država bivše Jugoslavije. Nisu sve to gastarbajteri ili fizički radnici koji su zaboravili materinji jezik, a nikada nisu dobro naučili jezik zemlje primateljice, kako se često insinuira. Među njima su i američki kongresmeni, profesori, književnici, veleposjednici, bankari i poslovni ljudi.
 
Posebna su vrijednost druga i treća generacija iseljenika, jer poznaju obje domovine i mentalitete, savršeno govore jezike, školovani su na prestižnim stranim sveučilištima, umreženi su s tamošnjim elitama i pritom im je stalo do svoje domovine. Koliko je takvih profesionalaca i domoljuba dobilo priliku zastupati svoju domovinu primjerice kao veleposlanici ili konzuli? Koliko je takvih stručnjaka danas uključeno u ekonomski oporavak svoje zemlje? Koliko smo naših poslovnih ljudi privukli da ulažu u svoju domovinu?
 
Mi očekujemo investicije neznanih ulagača, dok se nimalo ne trudimo oko naših ljudi koji godinama investiraju milijarde diljem svijeta, a pritom na svoju domovinu neće gledati samo kao na mjesto za oplodnju svog kapitala. 

Dijaspora može igrati jednu od važnih ulogu u ekonomskom razvoju jugoistočne Europe. Ona može poslužiti kao most za prijenos znanja, razmjenu poslovnih praksi i investicija. Oni mogu biti i najbolji ambasadori svoje zemlje i u razgovoru s drugim, stranim investitorima. Ključni preduvjeti uspješne suradnje sa dijasporom je izgradnja međusobnog povjerenja. Ako nastojimo iskoristiti kapital, znanje, kontakte dijaspore prema zemlji porijekla, trebamo se prvenstveno zapitati što svaka država u regiji može učiniti za dijasporu kako bi zatim dijaspora povratno uradila nešto za svoju zemlju.
Izraelci, Irci i Poljaci su odavno shvatili kako je iseljeništvo demografski, financijski, ulagački i lobistički potencijal.